Sedam godina Trumpova koketiranja s nasiljem ili njegova otvorenog promoviranja u javnom diskursu nužno je neke političare dovelo do uvjerenja da je to ispravni put. Amerika je i ranije imala bolesnu kulturu držanja vatrenog oružja, a Trump je svojim istupima uporno normalizirao uporabu fizičke sile u političkom kontekstu
U što se pretvorila Republikanska stranka i dio Amerike, svijet je sablažnjeno mogao vidjeti za vikend iz objavljenih dijelova memoara prominentne desničarske političarke Kristi Noem. U svojoj knjizi Nema povratka: Istina o tome što je krivo s politikom i kako pokrenuti Ameriku guvernerka Južne Dakote opisala je kako je bez valjana razloga svirepo ustrijelila štene.
Iako je 14-mjesečnu oštrodlaku ptičarku Cricket opisala kao “utjelovljenje čiste radosti”, Noem se iživcirala jer je mladi, netrenirani pas nije slušao kad ju je povela u lov, pa je zaključila da se Cricket “ne može istrenirati” i da je “posve beskorisna kao lovački pas”.
“Mrzila sam toga psa”, napisala je političarka velikih nacionalnih ambicija. “U tom trenutku sam shvatila da je se moram riješiti.” Noem je otišla po pušku i odvela nesretno pseto u šljunčaru. “Nije to bio ugodan zadatak”, piše Noem, “ali ga se moralo obaviti. I kad sam završila, shvatila sam da me čeka još jedan neugodan zadatak.”
‘Mama, gdje je Cricket?’
Noem se vratila na imanje, gdje je njezina obitelj imala jarca koji je, kako piše, “bio zao, odvratan i smrdljiv” jer nije bio kastriran te je “volio skakati”. Zgrabila ga je i odvukla u šljunčaru, ali je jarac preživio prvi hitac. Noem je otišla do auta po novu patronu i ubila jarca iz drugog pokušaja. Tad je shvatila da su radnici na šljunčari vidjeli kako je usmrtila obje životinje. Uto je došao i školski autobus iz kojeg je istrčala njezina kći i pitala: “Mama, gdje je Cricket?”
Neću psihologizirati, valjda je svima jasno da tu ima štošta na čemu bi guvernerka morala raditi sa svojim psihoterapeutom. Indikativnija je činjenica da ovo nije iščeprkani skandal kojim politički konkurenti žele Noem izbaciti iz igre. Ovo je citat iz knjige koju je ona sama napisala i koja će izaći u svibnju; američka redakcija Guardiana samo je došla do već otisnutog primjerka prije nego što su stigli u knjižare.
Da nije riječ o podvali, preuveličavanju ili “vađenju iz konteksta”, potvrdila je Noem objavom na Facebooku, gdje je stavila screenshot Guardianova članka i napisala: “Volimo životinje, ali teške odluke poput ove na farmi se stalno događaju”. Dodala je da su nedavno morali usmrtiti i tri konja, koje je njezina obitelj imala 25 godina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Politički ples oko Trumpa
Noem je tako pokušala pod isti nazivnik svesti (vjerojatno) humanu eutanaziju starih životinja i posve nepotrebno, barbarsko usmrćivanje zdravog šteneta i jarca čiji je grijeh bio što se izgledao i ponašao kako jarci izgledaju i ponašaju se. Kao uostalom i Cricket, koja je vlasnici digla živce jer nije bila pažljiva kad ju je Noem povela u lov na ptice, ali je kasnije ganjala i ubila neke kokoši – kao da pas bez treninga zna koja je ptica po ljudskim normama meta, a koja kućna životinja.
Oštrodlaka ptičarka nalik onoj koju je ubila Kristi Noem Getty Images via AFP
Druga najskandaloznija činjenica u ovoj priči je to što ju je Noem objavila ne bi li valjda pokazala kako je spremna donositi i provoditi “teške odluke”. Sve je to dio političkog plesa u kojem ona i nekoliko drugih ultradesnih političara pokušavaju osvojiti mjesto potpredsjedničkog kandidata Republikanske stranke.
Dokazani mrzitelj pasa
Bivši potpredsjednik Mike Pence, sjetit ćete se, razišao se s Donaldom Trumpom nakon što je ovaj na njega poslao rulju koja je donijela galge i skandirajući “Objesi Mikea Pencea!” provalila u zgradu Kongresa gdje je on predsjedao zajedničkom sjednicom koja je trebala potvrditi pobjedu Joea Bidena na izborima. Pence je tad, po Trupovim riječima, dokazao da nije lojalan i da nije spreman napraviti što god se od njega zatraži. Noem je zato svoju kandidaturu podboltala epizodom koja dokazuje da je spremna bešćutno ubiti i nedužno štene.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To su kvalitete kakve bi se mogle dopasti Trumpu. Bivši predsjednik ionako ne voli pse, u govoru “psa” metaforički koristi samo u negativnom kontekstu, i jedini je predsjednik još od prije Teddyja Roosevelta na početku 20. stoljeća koji u Bijeloj kući nije imao psa – a jedini uz Andrewa Jacksona iz 1830-ih koji nije imao nikakvog ljubimca. Trump ne voli životinje jer je narcisoidni sociopat, pa bi se Kristi Noem tu mogla prirodno nakalemiti.
Problem je što takve stavove o psima, a osobito okrutnosti prema životinjama, nema nitko normalan u Americi, pa je medijski prijem ove epizode vjerojatno vrlo neugodno iznenadio guvernerku Južne Dakote. Gotovo svi američki političari preko vikenda su objavili sliku sa svojim ili nekim već psom, a to su odreda napravili svi konkurenti Noem za potpredsjedničku nominaciju. Zgražali su se čak i provjereni politički saveznici u desnim medijima, pa izgleda da su njene šanse za potpredsjedničku nominaciju također umrle u šljunčari.
Sedam godina kulture nasilja
Sedam godina Trumpova koketiranja s nasiljem ili njegova otvorenog promoviranja u javnom diskursu nužno je neke političare dovelo do uvjerenja da je to ispravni put. Amerika je i ranije imala bolesnu kulturu držanja vatrenog oružja, a Trump je svojim istupima uporno normalizirao uporabu fizičke sile u političkom kontekstu. “Mogu stati nasred Pete avenije i ubiti nekoga, a oni bi i dalje glasali za mene” ili “Izbacite toga tipa iz dvorane, zviznite ga u facu! U moje doba takve bi iznosili na nosiljci” – tako je počelo 2015. kad smo još vjerovali da je Trump ludorija koja će proći.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nije prolazilo, a nasilja je bilo sve više, od Charlottesvillea gdje je neonacist 2017. ubio djevojku zaletjevši se autom u mirne prosvjednike, do prosvjeda za Georgea Floyda u Washingtonu na koje je Trump htio poslati vojsku da pucaju. Kulminiralo je uputom rulji 6. siječnja 2021. koju je na zgradu Kongresa otpravio riječima “Morate se boriti, vraški boriti, ili je zemlja izgubljena!”. Ostatak ste mogli vidjeti na televiziji.
Za smrt nedužne Cricket ne bismo znali da njezina krvnica nije operirala u svijetu u kojem je nasilje ne samo dopušteno, nego i poželjno. I koliko god ubijanje nesretnog pseta neće otjerati svijet u kaos, za razliku od mogućeg rušenja američke demokracije – sa psom je lakše suosjećati, može mu se pogledati u radosne oči koje ne slute skori svirepi kraj. Američka demokracija i vladavina prava nemaju oči, iako ih možda čeka ista sudba.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
U što su se pretvorili republikanci: guvernerka svirepo ubila svog psića i time se nastoji umiliti Trumpu. I čak ima šanse da uspije
Za smrt nedužne Cricket ne bismo znali da krvnica ne operira u svijetu gdje je nasilje ne samo dopušteno, nego i poželjno
Sedam godina Trumpova koketiranja s nasiljem ili njegova otvorenog promoviranja u javnom diskursu nužno je neke političare dovelo do uvjerenja da je to ispravni put. Amerika je i ranije imala bolesnu kulturu držanja vatrenog oružja, a Trump je svojim istupima uporno normalizirao uporabu fizičke sile u političkom kontekstu
U što se pretvorila Republikanska stranka i dio Amerike, svijet je sablažnjeno mogao vidjeti za vikend iz objavljenih dijelova memoara prominentne desničarske političarke Kristi Noem. U svojoj knjizi Nema povratka: Istina o tome što je krivo s politikom i kako pokrenuti Ameriku guvernerka Južne Dakote opisala je kako je bez valjana razloga svirepo ustrijelila štene.
Iako je 14-mjesečnu oštrodlaku ptičarku Cricket opisala kao “utjelovljenje čiste radosti”, Noem se iživcirala jer je mladi, netrenirani pas nije slušao kad ju je povela u lov, pa je zaključila da se Cricket “ne može istrenirati” i da je “posve beskorisna kao lovački pas”.
“Mrzila sam toga psa”, napisala je političarka velikih nacionalnih ambicija. “U tom trenutku sam shvatila da je se moram riješiti.” Noem je otišla po pušku i odvela nesretno pseto u šljunčaru. “Nije to bio ugodan zadatak”, piše Noem, “ali ga se moralo obaviti. I kad sam završila, shvatila sam da me čeka još jedan neugodan zadatak.”
‘Mama, gdje je Cricket?’
Noem se vratila na imanje, gdje je njezina obitelj imala jarca koji je, kako piše, “bio zao, odvratan i smrdljiv” jer nije bio kastriran te je “volio skakati”. Zgrabila ga je i odvukla u šljunčaru, ali je jarac preživio prvi hitac. Noem je otišla do auta po novu patronu i ubila jarca iz drugog pokušaja. Tad je shvatila da su radnici na šljunčari vidjeli kako je usmrtila obje životinje. Uto je došao i školski autobus iz kojeg je istrčala njezina kći i pitala: “Mama, gdje je Cricket?”
Neću psihologizirati, valjda je svima jasno da tu ima štošta na čemu bi guvernerka morala raditi sa svojim psihoterapeutom. Indikativnija je činjenica da ovo nije iščeprkani skandal kojim politički konkurenti žele Noem izbaciti iz igre. Ovo je citat iz knjige koju je ona sama napisala i koja će izaći u svibnju; američka redakcija Guardiana samo je došla do već otisnutog primjerka prije nego što su stigli u knjižare.
Da nije riječ o podvali, preuveličavanju ili “vađenju iz konteksta”, potvrdila je Noem objavom na Facebooku, gdje je stavila screenshot Guardianova članka i napisala: “Volimo životinje, ali teške odluke poput ove na farmi se stalno događaju”. Dodala je da su nedavno morali usmrtiti i tri konja, koje je njezina obitelj imala 25 godina.
Politički ples oko Trumpa
Noem je tako pokušala pod isti nazivnik svesti (vjerojatno) humanu eutanaziju starih životinja i posve nepotrebno, barbarsko usmrćivanje zdravog šteneta i jarca čiji je grijeh bio što se izgledao i ponašao kako jarci izgledaju i ponašaju se. Kao uostalom i Cricket, koja je vlasnici digla živce jer nije bila pažljiva kad ju je Noem povela u lov na ptice, ali je kasnije ganjala i ubila neke kokoši – kao da pas bez treninga zna koja je ptica po ljudskim normama meta, a koja kućna životinja.
Druga najskandaloznija činjenica u ovoj priči je to što ju je Noem objavila ne bi li valjda pokazala kako je spremna donositi i provoditi “teške odluke”. Sve je to dio političkog plesa u kojem ona i nekoliko drugih ultradesnih političara pokušavaju osvojiti mjesto potpredsjedničkog kandidata Republikanske stranke.
Dokazani mrzitelj pasa
Bivši potpredsjednik Mike Pence, sjetit ćete se, razišao se s Donaldom Trumpom nakon što je ovaj na njega poslao rulju koja je donijela galge i skandirajući “Objesi Mikea Pencea!” provalila u zgradu Kongresa gdje je on predsjedao zajedničkom sjednicom koja je trebala potvrditi pobjedu Joea Bidena na izborima. Pence je tad, po Trupovim riječima, dokazao da nije lojalan i da nije spreman napraviti što god se od njega zatraži. Noem je zato svoju kandidaturu podboltala epizodom koja dokazuje da je spremna bešćutno ubiti i nedužno štene.
To su kvalitete kakve bi se mogle dopasti Trumpu. Bivši predsjednik ionako ne voli pse, u govoru “psa” metaforički koristi samo u negativnom kontekstu, i jedini je predsjednik još od prije Teddyja Roosevelta na početku 20. stoljeća koji u Bijeloj kući nije imao psa – a jedini uz Andrewa Jacksona iz 1830-ih koji nije imao nikakvog ljubimca. Trump ne voli životinje jer je narcisoidni sociopat, pa bi se Kristi Noem tu mogla prirodno nakalemiti.
Problem je što takve stavove o psima, a osobito okrutnosti prema životinjama, nema nitko normalan u Americi, pa je medijski prijem ove epizode vjerojatno vrlo neugodno iznenadio guvernerku Južne Dakote. Gotovo svi američki političari preko vikenda su objavili sliku sa svojim ili nekim već psom, a to su odreda napravili svi konkurenti Noem za potpredsjedničku nominaciju. Zgražali su se čak i provjereni politički saveznici u desnim medijima, pa izgleda da su njene šanse za potpredsjedničku nominaciju također umrle u šljunčari.
Sedam godina kulture nasilja
Sedam godina Trumpova koketiranja s nasiljem ili njegova otvorenog promoviranja u javnom diskursu nužno je neke političare dovelo do uvjerenja da je to ispravni put. Amerika je i ranije imala bolesnu kulturu držanja vatrenog oružja, a Trump je svojim istupima uporno normalizirao uporabu fizičke sile u političkom kontekstu. “Mogu stati nasred Pete avenije i ubiti nekoga, a oni bi i dalje glasali za mene” ili “Izbacite toga tipa iz dvorane, zviznite ga u facu! U moje doba takve bi iznosili na nosiljci” – tako je počelo 2015. kad smo još vjerovali da je Trump ludorija koja će proći.
Nije prolazilo, a nasilja je bilo sve više, od Charlottesvillea gdje je neonacist 2017. ubio djevojku zaletjevši se autom u mirne prosvjednike, do prosvjeda za Georgea Floyda u Washingtonu na koje je Trump htio poslati vojsku da pucaju. Kulminiralo je uputom rulji 6. siječnja 2021. koju je na zgradu Kongresa otpravio riječima “Morate se boriti, vraški boriti, ili je zemlja izgubljena!”. Ostatak ste mogli vidjeti na televiziji.
Za smrt nedužne Cricket ne bismo znali da njezina krvnica nije operirala u svijetu u kojem je nasilje ne samo dopušteno, nego i poželjno. I koliko god ubijanje nesretnog pseta neće otjerati svijet u kaos, za razliku od mogućeg rušenja američke demokracije – sa psom je lakše suosjećati, može mu se pogledati u radosne oči koje ne slute skori svirepi kraj. Američka demokracija i vladavina prava nemaju oči, iako ih možda čeka ista sudba.